SALAŠ

Naš obiteljski salaš nalazi se na samom izlasku iz Vinkovaca na njegovoj zapadnoj strani, podno južnih obronaka Borinaca (lesne grede – nastavak fruške gore) u malome ritu zvanom Mokro polje. Uređen je u starovirskom stilu, odiše starinom. Zasigurno je najlipši salaš zapadnoga Srima.

VIRNI ČUVARI SALAŠA

Canis pastoralis croaticus – hrvatski čobanski pas – ovo je hrvatska autohtona pasmina i potiče od pasa koje smo mi Hrvati doveli sa sobom u 7. viku. Hrvatski ovčar (pulin, garov) je inteligentan, izdržljiv, marljiv, hitar, hrabar, odan, otporan – njemu ne smeta ni zima ni vruće lito, niti kiše, a ni dubok snig. Pravi je gospodar stada.
Sve ove osobine je imao i moj pas Cigo (na slici).

LIPICANCI

Ova pasmina konja nastala je koncem 16. vika u Lipici u tadašnjoj Habsburškoj monarhiji. Kasnije se glavnina uzgoja ove pasmine odvija u istočnoj Slavoniji – Đakovu, gdje je i danas evropski poznata ergela lipicanaca. Nezaobilazni su dio bunjevačke i šokačke tradicije, ukrasi na panonskim ravnicama.

Moj pradida Andrija i njegov brat Josip bili su nadaleko poznati odgajivači lipicanaca. Svako ko je uzeo ždribe iz njiove štale falio se, a jedno grlo završilo je i na carskom dvoru u Beču.
Nije bilo niti jedne veče državne svečanosti a da konji iz naše štale nisu bili nazočni - za paradu uvik triba najbolje.

U ruci držim samicu, obiteljsko nasliđe. Izrađena je od kruške i žuti se ko suvo zlato, a potiče sa konca 19. vika.